Jeremiah 23

1Teško pastirima koji potiru i razmeću stado paše moje! govori Gospod. 2Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev za pastire koji pasu narod moj: vi razmetnuste ovce moje i razagnaste ih, i ne obilaziste ih; evo, ja ću vas obići za zloću djela vaših, govori Gospod.

3I ostatak ovaca svojih ja ću skupiti iz svijeh zemalja, u koje ih razagnah, i vratiću ih u torove njihove, gdje će se naploditi i umnožiti. 4I postaviću im pastire, koji će ih pasti, da se ne boje više i ne plaše i da ne pogine nijedna, govori Gospod.

5Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. 6U njegove dane spašće se Juda, i Izrailj će stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvati: Gospod pravda naša.

7Zato, evo, idu dani, govori Gospod, u koje se neće više govoriti: tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske; 8Nego: tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao. I oni će sjedjeti u svojoj zemlji.

9Radi proroka puca srce u meni, trepeću sve kosti moje, kao pijan sam i kao čovjek kojega je osvojilo vino, Gospoda radi i njegovijeh radi svetijeh riječi. 10Jer je zemlja puna preljubočinaca, i s kletava tuži zemlja, posušiše se paše u pustinji; trk je njihov zao i moć njihova neprava.

11Jer i prorok i sveštenik skvrne je, nalazim i u domu svom zloću njihovu, govori Gospod. 12Zato će put njihov biti kao klizavica po tami, gdje će popuznuti i pasti; jer ću pustiti na njih zlo godine pohođenja njihova, govori Gospod.

13U proroka Samarijskih vidio sam bezumlje, prorokovahu Valom, prelašćivahu narod moj Izrailja; 14Ali u proroka Jerusalimskih vidim strahotu: čine preljubu i hode u laži, ukrjepljuju ruke zlikovcima da se nitko ne vrati od svoje zloće; svi su mi kao Sodom, i stanovnici njegovi kao Gomor. 15Zato ovako veli Gospod nad vojskama o tijem prorocima: evo, ja ću ih nahraniti pelenom i napojiću ih žuči; jer od proroka Jerusalimskih izide oskvrnjenje po svoj zemlji.

16Ovako veli Gospod nad vojskama: ne slušajte što govore proroci koji vam prorokuju; varaju vas, govore utvare svojega srca, ne iz usta Gospodnjih. 17Jednako govore onima koji ne mare za me: Gospod je rekao: imaćete mir; i svakome koji ide po misli srca svojega govore: neće doći na vas zlo. 18Jer ko je stajao u vijeću Gospodnjem, i vidio ili čuo riječ njegovu? ko je pazio na riječ njegovu i čuo?

19Evo, vihor Gospodnji, gnjev, izići će vihor, koji ne prestaje, pašće na glavu bezbožnicima. 20Neće se odvratiti gnjev Gospodnji dokle ne učini i izvrši što je u srcu naumio; najposlije ćete razumjeti to sasvijem.

21Ne slah tijeh proroka, a oni trčaše; ne govorih im, a oni prorokovaše. 22Da su stajali u mom vijeću, tada bi kazivali moje riječi narodu mojemu, i odvraćali bi ih s puta njihova zloga i od zloće djela njihovijeh.

23Jesam li ja Bog izbliza, govori Gospod, a nijesam Bog i izdaleka? 24Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod.

25Čujem što govore ti proroci koji u ime moje prorokuju laž govoreći: snio sam, snio sam. 26Dokle će to biti u srcu prorocima koji prorokuju laž, i prijevaru srca svojega prorokuju? 27Koji misle da će učiniti da narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, koje pripovijedaju jedan drugomu, kao što zaboraviše oci njihovi ime moje uz Vala.

28Prorok koji sni, neka pripovijeda san; a u koga je riječ moja, neka govori riječ moju istinito; šta će pljeva sa pšenicom? govori Gospod. 29Nije li riječ moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen? 30Zato, evo me na te proroke, govori Gospod, koji kradu moje riječi jedan od drugoga.

31Evo me na te proroke, veli Gospod, koji dižu jezik svoj i govore: on veli. 32Evo me na one koji prorokuju lažne sne, veli Gospod, i pripovijedajući ih zavode narod moj lažima svojim i hitrinom svojom; a ja ih nijesam poslao niti sam im zapovjedio; i neće ništa pomoći tome narodu, govori Gospod.

33Ako te zapita ovaj narod ili koji prorok ili sveštenik govoreći: kako je breme Gospodnje? tada im reci: kako breme? ostaviću vas, govori Gospod. 34A proroka i sveštenika i narod koji reče: breme Gospodnje, ja ću pokarati toga čovjeka i dom njegov.

35Nego ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: šta odgovori Gospod? i: šta reče Gospod? 36A bremena Gospodnjega ne pominjite više, jer će svakome biti breme riječ njegova, jer izvrćete riječi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našega.

37Ovako reci proroku: šta ti odgovori Gospod? i: šta ti reče Gospod? 38Ali kad kažete: breme Gospodnje, zato ovako veli Gospod: šta govorite tu riječ: breme Gospodnje, a ja slah k vama da vam kažu: ne govorite: breme Gospodnje, 39Zato evo me, ja ću vas zaboraviti sasvijem i odbaciću od sebe vas i grad koji sam dao vama i ocima vašim. I navaliću na vas porugu vječnu i sramotu vječnu koja se neće zaboraviti.

40